KNJIŽEVNI LIST
„NORMALNO“
sastav
Marina Kasalo
Sastav koji je pred vama osvojio je drugo mjesto na ovogodišnjem županijskom natjecanju Literarnih, dramskih i novinarskih sekcija u srednjim školama Šibensko-kninske županije 11.veljače, 2010. u Šibeniku i kao takav je upućen na držanu LIDRANO smotru koja će se održati u ožujku, također u Šibeniku
Marina Kasalo članica je literarno- novinarske družine naše Škole od drugog razreda - danas je maturantica ekonomskog smjera
Ona nikad nije bila zadovoljna vlastitim životom. Čak kao malom dijetetu uvijek joj je smetalo što je sve tako bajkovito. Činilo joj se nerealno. Zamislite, svi njeni prijatelji imaju ili rastavljene ili samohrane roditelje, jedna prijateljičina prijateljica čak nema ni to, ima baku i djeda za skrbnike. A ona jadna pati s dva roditelja, ima majku i oca, sestru i brata, mačku i malu papigu. Ima kuću, a ne mali stančić, ima spremačicu, ne treba za sobom čistiti. Ima puno odjeće, najnovije igrice, igračke o kojima njeni prijatelji mogu samo sanjati, ide na ljetovanje, ide na zimovanje. Uvijek ima džeparac i ne brine se hoće li moći platiti ulaznicu za kino kao neke njene prijateljice. Shvatite, to je trebalo biti učinjeno. Ona je morala nešto napraviti.
Kako su glupi njeni roditelji. Glupi! Zašto se nikad ne svađaju? Prijateljica joj prepričava kako su se njeni roditelji dugo svađali kasno u noć, toliko su se derali da nije mogla zaspati od njih. Jednom je čak vidjela kako joj otac udara majku. Sad kad su rastavljeni, majka ima problema s pronalaskom stalnog posla, otac kasni s alimentacijom, prijateljica ne ide na izlete, i ne želi ići s njom u kino. A ona nema takvih priča, o čemu bi se ona trebala žaliti? Glupača, zašto mi to uopće govori?
Na televiziji gleda serije u kojima djevojke zatrudne sa sedamnaest godina, žive samostalno i zarađuju za svoj život, plaćaju režije. Jeste li znali da se voda plaća? U jednom filmu je petnaestogodišnji dječak ubio troje ljudi u školi, čini mi se da su ga maltretirali. Djevojka koju zadirkivaju u razredu samo povremeno zaplače, ali nitko je ne vidi, osim nje koja sve promatra. Promatra i divi se njihovim poteškoćama. Divi se i bjesni što ona nema slične probleme.
Prijatelj ima oca koji pije. Ljeti dolazi u dugim majicama. Ona je shvatila zašto. Čitala je o sličnoj situaciji u jednoj knjizi. Sigurno ga otac tuče i on ne želi da ostali vide modrice. Da, tako je radila i ona djevojka u onom romanu. Njen otac ne pije. Umišljeni pretenciozni kreten!
Razmišljala je o načinu kako će to napraviti. Na televiziji, u novinama i na internetu ima mnogo različitih slučajeva. Slušala je pjesme o tome. Dobro ona nema potrebnu opremu za neke od slučaja. Naravno tu je i dramski efekt, koji način bi potencijalno mogao privući više pozornosti. Odlučila je. Izabrala je Valentinovo. Napisala je pismo i sakrila ga u svojoj sobi. Uopće nije bitno tko će ga naći i kada. Postoji mjesto u gradu koje je odlično za ovu priliku. Rekla je majci da ide kod prijateljice izraditi plakat za školu.
„14. veljače 2010. Zagreb – Šesnaestogodišnja djevojka počinila je u nedjelju u 15.45 sati samoubojstvo bacivši se sa Savskog mosta. Motiv nepoznat.“
Da trebalo je nešto učiniti. Nije smjelo sve biti tako savršeno, kao da gleda 'Na sedmom nebu'. Ovako će njena obitelj također imati probleme i poteškoće u životu i neće se razlikovati od drugih ljudi. Sada će njena obitelj napokon biti normalna.
A ja? Sada trebam shvatiti što je ovdje normalno.
Marina Kasalo 4.g(2010.)
Povratak na KNJIŽEVNI LIST
|