KNJIŽEVNI LIST
„MATERINA PRIČA“ – PREDSTAVLJANJE ODJEVNE KOLEKCIJE KREATORICE MINE PETRE U DRNIŠU 5.RUJNA 2008.
reportaža
Mladena Baran, prof.
Priče pričaju oni koji za to imaju vremena – bake, djedovi, lovci, haha….ali, priča ne mora nužno biti ispričana riječima, priča može postati i život sam.
Mater mi je pričala da je za reputaciju žene vrlo važno kako stavlja rublje na sušilo.
Mora biti složeno po bojama i veličini. Inače, opći uvid u domaćinstvo žene već sa stotinjak metara udaljenosti pada u vodu ako je taj prvi zakon prekršen.
Mater je za mnom uvijek popravljala situaciju na sušilu. I dan danas kad rastirem odjeću po sušilu koje je zbilja van dometa oka znatiželjnika, svejedno imam osjećaj da ona za mnom hoda i popravlja redoslijed ( lancuni, jastučnice, šugamani, pa ono sitno…).
Mater je zakon. S njom se nikad ne slažeš, ali vremenom shvatiš da se unijela u svaki dio tebe i da je upravila svakom tvojom raspoloživom ženskom sferom ( zato ćaću ovdje ne spominjemo, on je zadužen za druga posla).
Materin život je priča koju stvara i prenosi kćeri, a ona dalje svojoj………..
Eto, baš „Materinom pričom“ okončali su Drnišani svoje ljetne kulturne aktivnosti, a u priči su se našle i učenice i djelatnice naše škole.
Djevojke i gospođe pokazale su se u posebnom izdanju – u kreacijama etno- dizajnerice Mine Petre koja je kreirala i popularnu poslovnu torbu Tkanicu, uporabni suvenir sa znakom kvalitete Izvorno hrvatsko.
Mina Petra stigla je u Drniš dan prije revije podučiti modele hodu i odabrati im odjeću, a generalna proba odrađena je u prostorijama Srednje škole Ivana Meštrovića.
Manda i Lucija na pripremama u Školi
Maja na pripremama u Školi
Maja Nakić, učenica 4.a
Manda Hrstić, učenica 4.a
Marija Vukušić, tajnica Škole
Drnišanke predstavljaju kolekciju Petre Mine
O radu Mine Petre ne treba mnogo govoriti, a i Tkanica je već krenuvši iz Knina obišla pola Europe.
U novoj turneji u okviru „Materine priče“ planira na poslovni put do New Yorka.
Ali, to nije sve. 5. rujna naša je škola bila ispunjena blještavilom najznačajnijih haljina u životu svake djevojke – vjenčanica. Učenice su ( ovaj put bez tajnice Vukušić ) prošetale i u vjenčanicama i mamile uzdahe sramežljivih dječaka iz publike.
Vjenčanice su iz ponude kninskog salona vjenčanica Dva srca.
Maja Nakić, učenica 4.a
Marina Stojanović, 3.d
Lucija Zeljko, 4.a
„Materina priča“ privela se kraju epizodom o upoznavanju ćaće. Bilo je i lipših – rekla je mater – ali je njemu kapa najlipše stajala.
Kapu ovog podneblja ponosno su na glavama nosili uspješni ljudi drniškog kraja i cijele županije, a „Materina priča“ ostaje kao podsjetnik na našu starinu, ono što imamo i čuvamo i čime se ponosimo.
Marko Skejo, drniški poduzetnik
Muški na okupu
Ćaća je uvijek manje govorio, u duhu šenoinskog: „ Časno radi, skromno jedi, pa ti život zlata vrijedi…“,a to je već materijal za novu priču. Do tada – lijepi pozdrav i živjeli.
Voditeljica i organizatorica manifestacije
MATERINA PRIČA s Franom Bilićem,
autorom pjesme Da te mogu pismom zvati
Napisala i priredila: Mladena Baran, prof. (rujan, 2008.)
Povratak na KNJIŽEVNI LIST
|