GRADAC
reportaža
Marija Čajić
Selo Gradac dobilo je ime po tvrđavi- gradu koju je podigla obitelj Šeparović. Od 1693. do 1700. Gradac je pripadao petropoljskoj župi, ali već 1700. nastala je samostalna župa skupa sa selom Kljacima koji su se od Gradca odcijepili 1832.
Za Rimskog doba Gradac je bio jedno od najvećih i najgušće naseljenih sela. Duž rimske ceste Petrova polja dizala su se rimska naselja. Postoje zanimljivi nalazi iz tog vremena. Najzanimljiviji nalaz je krunište nadgrobnog žrtvenika(pronađen 1979. godine). Pronađen je uz samu cestu(kraj škole). Smatra se da su ovakvi spomenici obično stajali uz rimske ceste i tada slobodno možemo zaključiti da se stara antička cesta podudara s današnjom.
Kako sam često mogla čuti iz priča starijih ljudi koji žive u Gradcu otkad znaju za sebe, život u njihovo vrijeme nije bio nimalo lak: »E, dite moje, mi nismo imali ni mašinu za robu, ni mašinu za sude, ni televiziju. Nije bilo ni struje. 'Ko je čujo za to u ono vrime. Samo smo se skupili oko vatre i grijali se kad je bilo ledeno. Žene su išle prat robu na točak, a dica su se morala rano dizat i ić' čuvat krave ili ovce. Onda je svaka familija imala blago – bar jednu kravicu. Nije bilo ni strojeva za poljoprivredu ki danas. Sve je to išlo ručno. I u školu nas je iša' mali broj, a još manje su ženske išle u školu. One su najčešće ostajale kući i pomagale materi. Prije je bilo puno lipše nego sada.«
Možda su oni u pravu, al ja ne bi mogla zamisliti život bez struje, televizije, radija, računala,…
Prije su ljudi živjeli u gornjem Gradcu, u blizini planine Svilaje (s vrha Svilaje se kao na dlanu vidi cijelo Petrovo polje i okolna sela). Jedino se još u tom dijelu sela vide ostatci rimskih cesta koje su prije »vladale» selom. One su bile napravljene od golog kamena i jako strme. U gornjem Gradcu možemo vidjeti pokoji bunker iz nedavne prošlosti (iz Domovinskog rata) u koji su se skrivali civili ili vojnici u obrani od neprijatelja.
Za razliku od vremena naših djedova i baka kad je selom odzvanjala pjesma ljudi u polju i razgovori među susjedima, danas odzvanja mir i tišina. Tek pokoji put možemo čuti vikanje i smijeh zaigrane djece (a i njih je sve manje), ali čim se spusti noć, sve utihne. Ljudi odlaze u svoje kuće. Sve je više starih, a sve manje mladih ljudi. To pokazuje podatak koji govori kako je broj stanovnika od 1939. do 1997. s 2621 stanovnika »pao« na 763 stanovnika. Uzrok je najviše Domovinski rat. Mnogo stanovnika je stradalo, a mnogo njih se iselilo (i nisu se vratili).
Ta tišina ponekad zvuči jako tužno. Danas u Gracu ima samo 300 stanovnika (99 obitelji)! Selo tek malo »oživi« za vrijeme Božića, Uskrsa i blagdana Male Gospe(zaštitnice sela i općine).
Napisala: Marija Čajić, 2.a(2008.)
Povratak na KNJIŽEVNI LIST |