KNJIŽEVNI LIST
OČI BOJE LJEŠNJAKA
Izbor iz zbirke pjesama
Antonija Jolić
Prva zbirka pjesama učenice Antonije Jolić (3.g, ekonomska)izišla je u nakladi Udruge građana ESSEG iz Osijeka u ediciji koja sadrži već brojne objavljene knjige mladih autora. Zbirka nam otkriva Antoniju kao pjesnkinju iskrene emocije koja gotovo automatskim pisanjem kao rijeka izvire iz mladenačkog senzibiliteta.
Ljubav
U svakom kamenu, travki i sjeni,
Leži ona, sa svojim darovima,
U snu i stvarnosti daje poljupce životu,
U žaru radosti i sreće,
U okrepi životnog sjaja,
Dijeli svaki komadić svoga raja,
Gdje god ljudsko srce zašlo,
U dubine i prostranstva,
U očima joj dragulji,
A u osmijehu biseri,
U vječnosti svoje ljepote,
U njenoj duši leži odgovor,
U njenim poletnim krilima,
Svi snovi ostvareni,
Samo ona sjaji kao zvijezda,
To je ona, koju mi ti daruješ,
Samo jedna riječ opisuje
Njezinu veličanstvu moć,
Koju srce izvikuje,
Ljubav...
Cvijet
Snene oči budi u svježu zoru,
Dobro jutro šapuće uzbujalom moru.
Kroz popoljke modre doziva
Rosom orošene neke stare snove.
Povjetarac povija listove njene,
U blijedom jutru kroz tajne mijene,
Obavijene magličastom mrežom sreće
Svoju tučak u smjeru sunca okreće.
Bijeli vuneni oblaci plove nebeskim morom,
Gdje se u točki spajanja rimuje sa zorom,
U tihom ritmu valova diše jedan život cvijeta,
Još jedna mala duša u vrevi svijeta.
Tvoj osmijeh
Tvoj osmijeh poput sunca
Dovoljan je samo jedan tvoj osmijeh,
I poput ptice u zrak se vinem,
Uzdrma se čitav svijet moj,
Poput veselog kolibrića.
Kad se osmjehneš samo za mene,
Vidim kako mi govoriš,
Ja sam sve što želiš,
I kad ništa ne kažeš.
I s njim odu sve moje tuge,
Samo tvoj osmijeh poput sunca,
Dira me u srce poput pjeva,
Tvoj najdraži osmijeh ljepši od ičega.
Oči boje lješnjaka
Sanjive ti oči boje lješnjaka,
Sakrivene ispod neba tvojih trepavica,
Moja slika u njima urezana,
U toplini tvoje ljubavi,
U naručju tvoje nježnosti,
U poljubcu tvoga srca,
Svake noći sa svoda me gledaju,
Tvoje oči boje lješnjaka.
Sloboda u njedrima
Putem trnovitih ruža i blistavih rijeka,
Gdje topli monsuni čekaju kraj svog vijeka,
Posudi mi anđele na tren krila svoja,
Da mogu i ja s njima put duginih boja.
Anđeo pristane, te mi uputi svoj osmijeh slatki,
Te pođoh u visine krečući prema jatima patki,
Vjetar mi promrsi kosu te me u daljinu vinu,
Sloboda mi prostruji tijelom te shvatih zašto ljudi za nju ginu.
Jesen u krošnjama
Lagano podignem glavu i sklopim oči,
Nastojeći upiti sve mirise i zvukove,
Koji su se stapali u svojevrstan harmonij
Opojnih mirisa i čudnovatih zvukova,
Pomiješanih tako da tvore ljepšu i nježniju stranu prirode...
Ruke su mi slobodno tvorile nesavršen krug
I doticale klasja žita
Koji su oko mene tvorili prostranstvo
Jantarnih boja i oblika,
Protežući se do točke obzorja,
Gdje je željno pružalo svoje ruke prema slobodi,
Gdje je vjetar zavijao u njihovo ime,
Žalujući za nekim nedostižnim savršenstvima...
Bose noge su mi doticale hrapavo tlo,
Upijajući njegovu prošlost,
Sretnu i tužnu...
Znala sam da su se boje neba promijenile,
Iz blistavo plave
U bogatstvo primjesa narančaste, ružičaste i grimizno crvene,
Nebo je dočekivalo noć kad će zabljesnuti svojim prirodnim sjajem...
U daljini raspoznam potočić,
Koji je, veselo brujeći,
Putovao prema nekim drugim mjestima,
I pomalo sam mu zavidjela,
Jer je ljubio sve što je dotakao,
osobne dragulje prirode,
Svojim postojanjem je nekome pružalo život,
Brujeći i uljepšavajući prirodu...
Osjetih radost kao i svaki put
Kad bih osjetila da sam pridonjela nečemu,
Makar to bio kratkotrajan trenutak poput ovoga...
Antonija Jolić, 3.g (2010.)
Članak o izdavanju knjige OČI BOJE LJEŠNJAKA na ovoj mrežnoj stranici
Povratak na KNJIŽEVNI LIST
Povratak na IZVAN NASTAVE
|