KNJIŽEVNI LIST

Groznica subotnje večeri
komentar
Napisale: Anka Bukarica i Marija Čajić

Subota, 21:00 h – ljudi se već pomalo skupljaju.
Do 22:00 h drniški kafići su puni i to: «Z.», «W.» i «R.», dok je «G.K.» uvijek poluprazna.
Većina mladih je iz Drniša, ali isto tako ima nas iz Miljevaca,Siverića,Gradca, Ružića i ostale okolice.
Većini je problem prijevoz, s obzirom da su ta mjesta udaljena najmanje 2 km, pa ih roditelji moraju voziti ili pak moraju ići cipelcugom.
No, tu se javlja rizik noćnog putovanja ,naime, možemo naići na psa ako idemo pjehe, a u tom slučaju -trči kući nazad, doći ćeš prije planiranog, sigurno!
Doduše, nitko nije zadao za domaću zadaću mladoj osobi da baš mora subotom navečer izići u grad, pa stoga nije ni zabranjeno ostati kod kuće. Dakle, poanta je: snađite se, svi problemi na koje ćete naići putem prema gradu su -  jednostavno  -  vaš problem!
Da bi se taj rizik noćnog polaska u grad izbjegao, najbolje je krenuti oko 18:00 h, tako da taman stignete na odredište do 20:00h , što je sigurno-sigurno je, jer većina u kafiće dolazi  oko 21:00h.
Povratak kući? Što kasnije to bolje! Ranoranioci doma kreću oko  1:00 h, a oni slobodniji oko 5:00h.
Tek oko 23:00 h počinje prava «zabava»  - pušta se glasna glazba - pop, rock, metal, nađe se i koji narodnjačić, ali i to se pretrpi. Svi plešu i nitko ne sjedi (osim onih koji plešu na sjedećki).
Rijetko pokraj koga možete proći, a da u nekoj od ruku  ne drži barem jednu pivu ili stock-colu, a u drugoj cigaretu. Da bude još zabavnije, zimi su svi unutra, pa skučen prostor, dim i miomirisi daju jednu kombinaciju besplatnog opojnog sredstva.
Ljeti je lakše jer ipak možete izići vani, iako vas ovisnost o opojnim sredstvima uvijek vraća unutra. Mislimo na miomirise, dakako.
Ili,  možete otići na neka omiljena mjesta za osamljivanje, kao npr. park ili …park, ili…zapravo, samo park.
Što se tiče godišta, većina žrtava vlastitih izlazaka su u „najboljim“ godinama, od 13-20.
Možda bi se najmlađe žrtve trebale zapitati  mogu li  preživjeti u takvim izvanrednim okolnostima,  jer nisu baš povoljne za njihove godine.
Ima tu  i starijih, nije da nema. Iako se tu i tamo nađe poneki zalutali starac ili starica, oni uglavnom ubrzo shvate da su pogrješili zgradu, dok neki baš i ne.
Nažalost, ti izlasci imaju i negativna strane, a to su: rani povratak kući, koja razbijena čaša
(živč. konobari), a u krajnosti tuča.
Po povratku kući možete vidjeti dosta toga, npr. „blago pripite“  ljude po klupama na Poljani, u kanalizacijskim odvodima, po zidićima, a nerijetko i neke koji odlaze u policijsku postaju, naravno u pratnji policajca i ne svojom voljom (da nam je znati zašto).

Napisale: Anka Bukarica i Marija Čajić, 2.a (2007.)

Povratak na KNJIŽENI LIST