Nakon neizvjesnosti na županijskoj razini LiDraNo-a 1. travnja je stigla vijest o prolasku na državnu smotru u Dubrovniku. (Nije loše!) Dakako, u početku smo mislili da je riječ o prvotravanjskoj šali, ali vijest je bila istinita. Državno povjerenstvo je odabralo baš našu malu predstavu („Daj dva!“) među svim srednjim školama Šibensko-kninske i Zadarske županije. Kad je riječ o ovoj kategoriji natjecanja (skupni scenski nastup) vrijede pravila  slična izbornima. Mi smo IX. izborna jedinica. Ovo nam se pravilo čini i malo blesavo jer nije fer ograničavati kreativnost učenika ni iz jedne županije.

U srijedu, 23. 4. 2008. mala družina iz Drniša krenula je na put u sljedećem sastavu: Tomislava Lojić, Veronika Kević, Lucija Zeljko, Jere Barišić, Zlatko Sučić (učenici 4. gimnazije), ravnatelj Ivan Zeljko ( u funkciji vozača) i moja malenkost.
Ostavili smo kišne oblake iza sebe i krenuli preko Hercegovine prema odredištu. (Toplo preporučamo burek u Ljubuškom – mljac!)
Čim smo stigli u Dubrovnik, zasukali smo rukave. Trkom u hotel smjestiti se, ručati a onda u Grad. Na probu!
Probe, kao i izvedbe predstava, su se održavale u Kazalištu Marina Držića a ono se nalazi na kraju predivnog Straduna, nasuprot Crkve svetoga Vlaha.
Sad smo već postali pomalo nervozni. Organizatori užurbano trčkaraju, neke škole kasne – ukratko prvi adrenalin. Svi nas požuruju, mjeri se vrijeme ali mi smo u maniri pravih profesionalaca odradili probu a zatim sjeli u gledalište proučiti konkurenciju. Imali smo što i vidjeti: zanimljive Splićane, duhovite Čakovčane... Uh, što ćemo tek sutra zateći?
U kazalište smo se ponovo vratili navečer i pratili program svečanog otvaranja. Spojili smo se sa šibenskim gimnazijalcima i njihovom mentoricom pa zajedno otišli na prigodni domjenak. (Samo da nam je jesti...)
U četvrtak smo bili pod malim stresom. Toga poslijepodneva smo nastupali i pokazali se u najboljem mogućem svijetlu. Svi smo bili sretni i zadovoljni i što je najvažnije, funkcionirali kao pravi tim. Zapravo, ovaj nastup je bio dosada najbolji. Zvijezde su rođene! Tomislava, Lucija i Ivan su oduševili publiku a posebne simpatije pobrao je naš čovjek- „zastor“ – Jere! Naravno, pratili smo nastupe i drugih škola. Svi su dobri. Ipak našim dečkima su se najviše svidjele cure iz Zagreba u predstavi „Crni mačak“. Navečer smo izašli van proslaviti i još malo se diviti Dubrovniku.
U petak smo se potpuno opušteno odmarali i svaštarili. Išlo se u razgledavanje zidina, bilo je i sunčanja pored hotelskog bazena, gledalo se još nekoliko predstava, ispijale kave i slično.
Poslijepodne se u dvorani hotela „Popiva“ održao Okrugli stol za skupne scenske nastupe. Sa zebnjom smo slušali komentare stručnog povjerenstva i iščekivali svoj red. Našu je predstavu komentirala gospođa Tanja Kirhmajer, urednica dramskog programa HRT-a. Ocijenila ju je dinamičnom, lepršavom i zabavnom. Gospođa Snježana Samac je pohvalila nastup naše Tomislave iliti Mary d.o.o. i predložola svim glumcima da se i dogodine okušaju u dramskom izrazu. Upozorila sam povjerenstvo da je riječ o maturantima koji odlaze na studij a gđa. Samac im je u tom slučaju predložila dramsku akademiju. Ostali smo bez teksta. Hvala lijepa! Otišli smo natrag u svoj hotel pršteći od ponosa.
U hotelskom restoranu smo tu večer imali pravu dalmatinsku feštu koja je bila uvertira završnoj zabavi. Karaoke, ples, smijeh i pjesma. Tko je ostao do samog kraja? A mi, naravno.
Našem guštanju je došao kraj u subotu. Svi sudionici su se okupili još jednom na svečanom zatvaranju i prisjetili najboljih uradaka. Mladi iz cijele Hrvatske pokazali su svoju maštovitost, nadarenost, kreativnost, energiju i volju. Puno smo naučili, upoznali nove ljude, zavoljeli divne domaćine i neke likove ponijeli sa sobom. Mirek, volimo te.
Povratak kući bio je oplemenjen posjetom Međugorju gdje smo se duhovno i fizički okrijepili (opet burek!). Putem smo se smijali, pjevali i prepričavali sve zgode i nezode naše avanture.
Iskoristit ću ovu priliku i zahvaliti kolegici Robertini Hrstić, koja je osmislila cijelu dramsku igru, svim mladim glumcima bez čijeg truda i entuzijazma ne bi bilo predstave i dakako našem ravnatelju koji se pobrinuo za svu organizaciju našeg putovanja.

Napisala: prof. Irena Petrović (2008.)